ponedjeljak, 20.02.2012.

Don Quijote ilitiga borba s vjetrenjacama

Nazvala me majka od moje dugogodisnje prijateljice... ako ju danas tako mogu uopce nazvati. Svojima je izjavila da se ide naci samnom na 15tak minuta i nije se vratila . Njena majka me nazvala sutradan u osam ujutro kad je vidjela da doticne gospodice nema i objasnila sto se dogodilo. Ja, normalno, nisam imala pojma gdje je i s kim je sto sam odmah rekla. Nisam ni morala lagati posto me dovoljno dugo poznaje da zna kako ne bauljam po ulicama iza ponoci usred radnog tjedna. Grezo. Mobitel joj je bio iskljucen i kada sam zvala mnooogo kasnije. Na kraju se udostojila pojavit kuci. Slala sam joj poruke da me nazove kad njeni zavrse s razgovorom koji ju je cekao. Radi se o osobi o kojoj sam pricala u postu o psihickim vampirima. Kojoj sam svako malo u zadnjih osam godina glumila psihologa i slusala cak i monologe od 2ipo sata.

Cekala sam dva dana a onda ju sama nazvala . Bila sam ljuta ali to nisam pokazala. Zanimalo me gdje je bila, nakon sto me uvalila u pricu zasluzila sam to znat. Njena izjava je bila da ih je policija uhitila i privela u necijem stanu zbog buke. Govorila sam "aha" i glumila da vjerujem u to. Prica je sigurno puno drugacija. Onda je pocela mrtva hladna govorit da joj je jedan decko prekinuo kontakte s izjavom da se ne druzi s narkicima, i zato jer se nije pojavila kad su se dogovorili. Samo tako, laganini, ko da je pricala sto je jela za dorucak. Sutjela sam s druge strane i pitala se "Tko si ti, jebote!?". Ne moram ni govoriti da poprima sve simptome potencijalnog narkomana. Da ne govorim o tipusu kojeg je trebala cuvati dok je zvakao neke gljive koje izazivaju halucinacije, pa se naljutio kad sam joj rekla nek se baci jer mi se gade takvi ljudi.

Nema ruznijeg osjecaja kada se to dogodi u tvom malom svemiru. Kada mislis da su te stvari daleko od tebe, i da se to dogada drugima. I sada je tu prekretnica... Ostati, nabiti si tudi kriz na leda, izigravat obiteljskog psihologa i trositi energiju ILI otici? Ne mogu se boriti. Prekrizila se sama iz mog popisa dragih ljudi u trenutku kada je lagala. Laz ne mogu oprostit nakon toliko godina prijateljstva. I da, pun mi je kufer tudih krizeva i psihickog smeca koje se natovari meni na leda kako bi njima bilo lakse. Ljudi odlaze, da. Nek' odlaze, hebo im mater. Necu nikog vuci za rukav i govorit da je sigurnost sa samnom. To trebaju sami shvatit .

srijeda, 15.02.2012.

Ti si nezreo, a ja prestara za cekanje

Pisanje mi se svodilo zadnjih dana na to da bih raspisala tekst u sto redova, a sve bi zavrsilo gasenjem prozora. Ni nemam vremena za ovo, ali drugog utocista nemam. Cini se da me uvijek nekakvo cudno raspolozenje uhvati kada je on tu, i nemam rijeci.

Javio se nakon mjesec dana, sve je teklo korektno s njegove strane. Nisam ocekivala da ce se tako brzo javiti. Niti sam pogodila razlog ponovnog susreta nakon svega. Kazu da sam luda, ali morala sam izaci. Zeljela sam testirati samu sebe, da vidim sto cu osjetiti kada stanem uz njega i kada mi kaze da je s nekim. Razgovarali smo kratko, dala sam mu samo pola sata svog vremena. Makar nije proslo toliko dugo vremena otkad smo zadnji put razgovarali, imala sam osjecaj ko da mu pricam godine. Rekla sam mu da nakon faksa odlazim u drugi grad sto je konacna odluka s moje strane, i da me ovdje vise nista ne zadrzava... Da imam decka (lagala sam za ovo)... Da radim na sebi. Postigla sam ono sto sam htjela, stajala sam tamo ne osjetivsi nista na gore spomenute stvari, kamena lica. Uhvatio me nespremnu, ali me nije sprijecio da budem onakvom kakva sam planirala. Istakla sam najbolje na sebi na nacin da s jedne strane ne primjeti da sam se trudila, a s druge strane ne pokazem kako sam do prije mjesec dana cvilila u krevetu kriveci "one dane" sto ne jedem nista danima. Usudila sam se na mat crveni ruz.

Ponudio mi je prijateljstvo, ali to je ostalo na status quo. Jedina razlika je to sto nece biti neugodnog okretanja glave pri susretima u gradu. Za nesto vise od pozdrava ce trebat vremena, truda i jos vremena. Ovo zasad sam ucinila zbog vlastitog mira, jer si neprijatelje ne zelim stvarati osim ako mi daju dooobar razlog za to. Sto ce biti dalje? Ne znam, pustit cu stvari da idu svojim tokom, kada svoje odluke provodim u djelo- nek tako nastave.

nedjelja, 29.01.2012.

Get rid of the blues

Da kazem da sam postala nova, bolja osoba preko noci? Nope, tek sam pocela. Imala sam par trenutaka slabosti kada su me uhvatile nostalgija i, kako to obicno bude kad prode malo vremena a glavica se ohladi, zelja za oprastanjem (le fu). Najteze se pogledat u ogledalo i zavirit u sebe samog jer osjecaj nije ugodan, ali kad to napravis i onaj unutarnji glas ti kaze "Alo, ej, to nisi ti, prestani!" mozes opet dignut glavu. Nitko nije rekao da ce biti lako.

Pa sto radim ovih dana? Socijalni zivot sam stavila po strani osim pokoje kavice s kolegama s faksa. Posvetila sam se sebi.
Rekoh tisucu puta da necu fejs spominjat al... dammit ! Kao sto znate, deaktivirala sam profil. Otada mi se javilo nekih 5-6 ljudi s cmoljavim pitanjima tipa "Ajme zasto si me blokirala?". Nek mi netko objasni zasto je ljudima lakse pomisliti da je veca mogucnost blokiranja bez ikakvog povoda nego samog micanja s tog sranja!? Zalosno. I onda izjave "Fali ti sigurno!/Vratit ces se za par dana.". Iskreno? Ne nedostaje mi nimalo. Donjelo mi je vise gluposti i zivciranja nego ikad dosad i napravilo od mene nesto po cemu sam par godina unazad pljuvala. Dakle, hvala, al NE hvala. Radije cu potrosit koju kunu na mobitelu da ljude usmjerim na e-mail i msn. Evo bas je jedan frend koji msn nije otvorio ima godinu i pol dosao samo da se javi bas sam fina guzica, znam.

Na francuskom mi je super iako me gnjavi naglasak- kao i u svakom jeziku koji sam ucila dosad, ocito mi je to Ahilova peta. Upisat cu tecaj za vizazista sebi za dusu na proljece... Tj razmatram tu opciju jer ne znam hocu li uz faks, francuski, fitness i pripreme za Cambridge imat vremena. Kampanjskog ucenja se dan danas nisam uspjela otarasit.

Dizajn malo - pomalo sredujem. Zaboravila sam kako sve to u HTML kodu funkcionira pa sam nabadala sa siframa i postavkama. Background slikicu sam sama radila . Imam neke probleme s bojom fonta u boxu i kalendaru kojeg sam morala maknut da mi ne nagrduje izgled bloga.
Eto to je to, zapravo nastavak zadnja dva posta, nista pametno hahah. Pozdrav

utorak, 17.01.2012.

Zaboravi sto osjecas, sjeti se onoga sto zasluzujes

Mozda sam ovu godinu docekala tuzno, ali definitivno se tako nece nastaviti. Maknut cu se od rutine i staticne tocke koja me vukla na dno. Prekipjelo mi je, ovaj put ne zelim suze, ocaj i bijes. Moja promjena pocinje sada, od trenutka kada kliknem na gumb objave posta i ustanem. Vrijeme je da se rijesim svake gadosti na mom tijelu i tragova koji bole, a najbolji nacin za to je da 'promijenim kozu'. Ispod povrsine se stvorilo nesto novo sto sada pulsira prema vani, ne moze biti skriveno. Moje vrijeme tek dolazi, kada stajem sa rijecima i nastavljam na djela.

Mnogo puta sam dozvolila da me se koristi kao otirac il da me se obrise o pod. Pohvalno, zar ne? Dug put je predamnom, ali ja znam da cu uspjeti. Vise nisam mala stisnuta pubertetlica koja se boji usprotiviti kretenima. Dozvoljavam da mi ocnjaci i kandze narastu, jer mi je dosta. Mogu konacno i iskreno reci jedno veliko zbogom plasljivici koja se spoticala u bilo kojem smislu i vjerovala praznim obecanjima. Trazili su da budem odvratna, da sipam bolnu istinu u lice umjesto bijelih lazi, da gledam sve s visoka... Jer nekad sam bila takva, i samo kao takvu su me postovali... Vrijeme je da ponovo zasluzim davno zaboravljeni nadimak: Ledena Kraljica. Imam konacan cilj, ono sto zelim. Biti ponosna na sebe jer sam postigla nesto i stvarati svojim rukama, dignut se iznad tupave mase.

Odbacujem sve sto me podsjeca na staro, bacam ofucane starke, vrecastu robu i bapske pulovere u kut i vadim cipele koje su godinama stale u kutijama... Izvlacim neseser tezak 1kg, finiju odjecu i krace suknje, usudujem se napravit i obuc u sve. Jer ja to mogu. Zbogom staroj JA.

Zao mi je sto vecina ljudi koja mi je na blog.hr-u prije nekoliko godina bila velika podrska nije ovdje, a oni koji ovo citaju: Nemate pojma koliko ste mi pomogli i koliko je svaka rijec znacila i drzala me na zivotu. Cuvam komad srca za vas stare, vas nove koji ste tu i one koji ce tek doci. A za one ostale? Previse sam vremena izgubila na njima, a karma uvijek ucini svoje <3. Ovaj post mogu zahvaliti i Katharini, nevjerojatno je kako te mogu probudit rijeci osobe koju ni ne znas uzivo. Sve se dogodi s razlogom.

subota, 14.01.2012.

Let's have some fun this beat is sick

Facebook: Raj za stalkere i one koji ce to tek postati. Ovu glupost cas imam cas nemam. Zelim se maknuti al se vratim, ne zato sto sam ovisnica vec zbog ljudi koji ne zive u mom gradu a uzivam u razgovoru s njima. Kad sam ga deaktivirala osjecala sam da sam 10kg laksa. Unistila sam si dio zivota s tim.
Od konstantnog izvlacenja rijeci iz konteksta tudih ili mojih rijeci, do nepotrebnih svada uzrokovane spomenutim. Dobila sam potpuno drugaciju sliku ljudi oko sebe, i obrnuto. Ona opcija bockanje/poke koja tko zna cemu drugom sluzi osim turcinima ili starijim tipusima, a sto oni zele rec- nemam pojma.
Drzim do svoje privatnosti a Facebook mi to ne daje. Najvise mi se gadi to ispiranje mozga, masovna popularnost i uvlacenje u svaku tocku zivota- odmah poslije reklama, slogana i poruka po gradu nabijenim seksualnim aluzijama. Ocito su mislili i na nas koji televiziju palimo samo zbog filmova ili kvalitetnih talijanskih serija u kojima se NE liju kante suza u raskosnoj vili zbog Alejandra i njegovog penisa koji je, ocito, najvaznija stvar u zivotu.
E da, zaboravila sam i FacebookJunkie ekipu koju sam prisiljena slusat na svakom koraku (autobus pogotovo) kad zaboravim mp3 pa mi onda usi krvare uz "...onda je ona njemu komentirala status i javila mu se u inbox...", jos kad izvadi mobitel pa citira dode mi da ispalim. Isto tako me zivcira kada sam na kavi a netko od prisutnih ne skida oci s mobilnog Facebooka pa se svako pet minuta ubacuje u razgovor da se ponovi prica jer ova nije bila u toku.
Moze on biti koristan ako nemas para na mobitelu a drugog nacina nema da se nesto javi, ali ako sjednes na kavi s ljudima koje nisi vidio godinama, pa wtf covjece!? Jos nesto... Hmmm, sto jos? Opet ta privatnost, i konstantni updateovi prilikom kojih se "slucajno" i bez ikakve obavijesti polovica postavki privatnosti promijeni iz 'friends only' u 'public'. Gadi mi se pomisao da uopce moram mislit na to da pazim sto pisem.
Svaka prica o svadi pocinje s tim da je netko otvorio fejs i onda su pocele gluposti, meni prvoj se to dogodilo. Ne da mi se ni citat od nedjelje do srijede kako se netko oblio ko svinja, a onda od srijede do petka kako to planiraju napravit opet. Netko je jednom rekao da je s pojavom ove drustvene mreze sve otislo k vragu jer su prije pojave lajkova ljudi bar imali sto za rec umjesto da stiscu taj gumb. Potpisujem.

Obecala sam samoj sebi da necu spominjat Facebook u svojim postovima ali morala sam se ispucat, zalim.