utorak, 17.01.2012.
Zaboravi sto osjecas, sjeti se onoga sto zasluzujes
Mozda sam ovu godinu docekala tuzno, ali definitivno se tako nece nastaviti. Maknut cu se od rutine i staticne tocke koja me vukla na dno. Prekipjelo mi je, ovaj put ne zelim suze, ocaj i bijes. Moja promjena pocinje sada, od trenutka kada kliknem na gumb objave posta i ustanem. Vrijeme je da se rijesim svake gadosti na mom tijelu i tragova koji bole, a najbolji nacin za to je da 'promijenim kozu'. Ispod povrsine se stvorilo nesto novo sto sada pulsira prema vani, ne moze biti skriveno. Moje vrijeme tek dolazi, kada stajem sa rijecima i nastavljam na djela.
Mnogo puta sam dozvolila da me se koristi kao otirac il da me se obrise o pod. Pohvalno, zar ne? Dug put je predamnom, ali ja znam da cu uspjeti. Vise nisam mala stisnuta pubertetlica koja se boji usprotiviti kretenima. Dozvoljavam da mi ocnjaci i kandze narastu, jer mi je dosta. Mogu konacno i iskreno reci jedno veliko zbogom plasljivici koja se spoticala u bilo kojem smislu i vjerovala praznim obecanjima. Trazili su da budem odvratna, da sipam bolnu istinu u lice umjesto bijelih lazi, da gledam sve s visoka... Jer nekad sam bila takva, i samo kao takvu su me postovali... Vrijeme je da ponovo zasluzim davno zaboravljeni nadimak: Ledena Kraljica. Imam konacan cilj, ono sto zelim. Biti ponosna na sebe jer sam postigla nesto i stvarati svojim rukama, dignut se iznad tupave mase.
Odbacujem sve sto me podsjeca na staro, bacam ofucane starke, vrecastu robu i bapske pulovere u kut i vadim cipele koje su godinama stale u kutijama... Izvlacim neseser tezak 1kg, finiju odjecu i krace suknje, usudujem se napravit i obuc u sve. Jer ja to mogu. Zbogom staroj JA.
Zao mi je sto vecina ljudi koja mi je na blog.hr-u prije nekoliko godina bila velika podrska nije ovdje, a oni koji ovo citaju: Nemate pojma koliko ste mi pomogli i koliko je svaka rijec znacila i drzala me na zivotu. Cuvam komad srca za vas stare, vas nove koji ste tu i one koji ce tek doci. A za one ostale? Previse sam vremena izgubila na njima, a karma uvijek ucini svoje <3. Ovaj post mogu zahvaliti i Katharini, nevjerojatno je kako te mogu probudit rijeci osobe koju ni ne znas uzivo. Sve se dogodi s razlogom.
